Drugu godinu zaredom prijavili smo dvije ekipe na turnir u super mini rukometu kod naših prijatelja iz Rugvice.

Htjeli smo da svi naši najmlađi limači osjete čari jednog natjecanja na kraju školske godinje, jedno lijepo druženje sa svojim vršnjacima uz rukomet koji se igrao paralelno na tri terena.

 

Ali prvo ćemo uputiti kritiku roditeljima onih koji to nisu smatrali nekom pretjeranom obvezom - pozvali smo na turnir 24 dječaka rođenih 2002. i mlađih koji su na treningu potvrdili svoj dolazak... do petka ih je samo dvoje otkazalo... a na turnir ih je došlo 11 !

Tek 50% pozvanih i potvrđenih dječaka koji su došli je za nas u školi bilo veliko razočarenje.

Predsjednik škole je odgodio put u Italiju da bi bio s limačima, pa je umjesto s ekipom autobusom išao poslije turnira vlastitim autom vidno razočaran odnosom roditelja najmlađih polaznika prema trudu koji je uložen u ovaj vikend.

 

Ali okrenimo se onome ljepšem što se događalo u Rugvici.

Turnir na kojem je sudjelovalo 30 momčadi iz Hrvatske i BiH je bio drugi najjači poslije prvenstva Hrvatske.

 

 otvorenje turnira

 

Stariju ekipu Vučića predvodio je Patrik Stjepan Trefil koji je odigrao daleko najbolji turnir od kada je naš polaznik. Sam je vukao ekipu do sjajnih rezultata uz pomoć Matea Hanaka, Fabijana Dumbovića, Frana Tomašića, Luke Leskovca, te Igora Vulelije na golu (koji je na gol stao prvi puta na ovom turniru).

 

 

 

U grupi su pobijedili ekipe Osijeka i Petrijevaca, a minimalno izgubili od Moslavca i Ogulina, te se kao najbolji 3. plasirali u osminu finala gdje su za protivnika dobili favorizirani Zagreb C.O. I tu su bili nadomak iznenađenju jer su do 3 minute prije kraja vodili. Ipak, Zagreb je odnio pobjedu i protiv nas, a i na cijelom turniru kojeg je bez problema osvojio.

Čestitka od srca borbenim dječacima koji su nam osvjetlali obraz, a da su bili kompletni - tko zna gdje bi im bio kraj.

 

 ekipa iz Rugvice

 

Naravno - i posebna pohvala trenerici Višnji kojoj je ovo bio prvi turnir na kojem je samostalno vodila ekipu, a odnos i odgovornost dječaka prema zadacima koje im je zadavala nam je pokazatelj da smo dobili još jednog kvalitetnog trenera u tim mlađim dobnim skupinama.

 

 

Oni najmlađi - većina rođenih 2003. i 2004. je imala većinom jake protivnike - Metalac, Sesvete, Novi Marof i Bjelovar... i dobro su se držali u tim utakmicama, zabijali golove, ali gubili od objektivno jačih protivnika.

Ivan Mihelj, Luka Jurčić, Luka Kačarik, Marko Matić, Patrik Čavić kojima je pomogao na golu Petar Čavić (koji ni nije član škole nego je došao gledati brata, pa smo ga zamolili da bude 12. član ekipa !)

I onda u borbi na ispadanje su naišli na Moslavac iz Popovače koji je u grupi pobijedio 12:11 našu stariju ekipu...i odigrali zasigurno najbolje do sada. Vodili su do zadnje minute utakmice, a onda nes(p)retno primili dva gola i izgubili 6:5 i ispali. Trener Dean je definitivno bio oduševljen pristupom i borbenošću mališana koji su bili u Rugvici.

 

veliki...
...i mali