OVO SU MALI HEROJI
I NJIHOV POBJEDNIČKI USPON NA POSTOLJE:
...došli su u Karlovac kao autsajderi, a svojom borbenošću, zalaganjem i znanjem oduševili sve prisutne (osim domaćih sudaca i organizatora koji po defaultu moraju biti uvijek prvi)... osvojili su srebro zlatnog sjaja izgubivši tek nakon šest serija penala...
...oni su danas PONOS VUČIĆA !!!
Lovro Weber, Josip Pauković, Noa Vulić, Vito Salaj, Tin Nujić, Jakov Celegin, Roko Badurina, Franko Skazlić, Ante Lasan i Roko Jevtović ... (vice)prvaci Hrvatske u kategoriji 2005. i mlađih (nedostaju nam na fotografiji Ivor Zuber i Ivan Vuk)
...a HRS-u i RŠ Karlovac još jedna organizirana predstava koje se mogu sramiti jer radi se o najmlađima...
... činjenica je da je u ženskom finalu trener Poreča dobio crveni karton zbog upita "da li Karlovac zaista mora biti pobijediti pod svaku cijenu?"...
... činjenica je da naša škola nije ni željela ići na ovo prvenstvo zbog prošlogodišnjeg ponašanja "gospodina" Danijela Grbačića, trenera RŠ Karlovac koji je vrijeđao trenere i djecu za vrijeme prošlogodišnjeg turnira, a isti je sve ponovio i ove godine za vrijeme finala došavši iza klupe Vučića vrijeđati trenere i djecu... djecu od 8-10 godina!
... a objašnjenje trenerice Karlovca "da budemo sretni jer ne bi prošli niti Valpovku da nije bilo njihovih sudaca" dovoljno govori o karakteru onih koji organiziraju ovo natjecanje...
Sve manje ekipa sudjeluje na otvorenom Prvenstvu Hrvatske jer ono postaje privatna liga u kojoj se unaprijed zna pobjednik... ali koliko god imali gorak okus u ustima - djeca su opet naučila da se i protiv takovih može boriti željom i znanjem. Finale koje su svi igrali sa suzama, ali se borili do krajnjih atoma snage je samo očvrsnulo ove mališane. Oni su ti koji će biti zvijezde hrvatskog rukometa jer dolaze do uspjeha na najteži mogući način - preko trnja i nepravdi.
I bez obzira na mnogobrojne savjete i sugestije - od spikera na razglasu koji je govorio o nama na proglašenju kako smo mi "ipak mali Vučići koji bi željeli biti vukovi, ali će uvijek ostati mali"... do trenera mnogih ekipa koje su odustale od natjecanja - mi dolazimo...
Znamo da će se i iduće nedjelje na Prvenstvu za 2004. godište ponoviti ista priča, znamo da će se opet tražiti samo jedno mjesto u finalu, ali mi dolazimo...
Klinci... pokažite sve što znate, borite se kao što su i ovi mali vukovi pokazali prošlog vikenda... i ne puštajte suzu iz oka zbog nepravde jer toga će uvijek biti... stisnite zube i borite se dalje... sve će se to jednog dana vratiti... s kamatama.
Treću godinu za redom RŠ Vučići je na pobjedničkom postolju Prvenstva Hrvatske... postala je to tradicija na koju smo ponosni unatoč svim nepravdama i nedaćama koje nas prate...
Zato znajte svi - MI DOLAZIMO !!!
Ali to nije bilo sve na ovom prvenstvu... možda malo u sjeni, ali prvi puta nakon VG Kupa su opet nastupile i djevojčice.
Minimalni porazi od Orkana iz Dugog Rata, Sesveta i Umaga nisu ih uznemirili, nego su stisnule zube i odigrale najbolju utakmicu turnira i pobjedila Arbu iz Raba.
Časno su se oprostile protiv Buja, a nastupile su : Nika Jušić, Ena Čičak, Iva Štefan, Matea Conjar, Klara Petrašević, Nika Habazin, Paula Bašić i Paulina Mašek... Sjajan nastup cure!!!
