BITI DIO OVAKO VELIKE MANIFESTACIJE, POKAZATI SE U NAJBOLJEM SVJETLU - I PO PONAŠANJU I PO ODNOSU PREMA RUKOMETNOJ LOPTI, PROTIVNIKU, SUCIMA, TRENERU, A I PO SAMOJ IGRI - VELIKA JE STVAR.

Drugi vikend za redom smo bili u Karlovcu - ovoga puta na mini rukometu, tj. natjecanju za dječake i djevojčice rođene 2003. i mlađe.

Selekcija nam je ušla u veliko finale, tamo su prošli jedno kolo, a zatim u četvrtfinalu poraženi od Trsata s jedan razlike pod u najmanju ruku čudnim odlukama "djelitelja pravde"... pa smo nekako stekli dojam da je ipak nekome bio prioritet da naši klinci ne vide završnicu kao prošlog tjedna... Ipak umjesto suza - moramo priznati i sami da smo na turniru puno griješili i u dodavanju i u realizaciji i u čuvanju protivnika... tuđe greške (ili namjere) ionako ne možemo ispraviti... zato dečki - glavu gore ! 

Ali sigurno da nam je ostala u pamćenju možda i najbolja utakmica ove generacije i pobjeda u grupnoj fazi protiv Umaga (koji je završio 3. na prvenstvu).

Druga ekipa je bila oslabljena nedolaskom nekolicine prijavljenih igrača, pa su sav teret ponijeli oni kojima je ovo bilo prvo ozbiljnije natjecanje na kojem su igrali... i zato - kapa dolje Milanu, Tinu, Benjaminu, Leonu, Filipu, Dini, kao i "iskusnom" Josipu, te Luki koji je bio pravi motor te ekipe... 

A djevojčice su naprosto oduševile - i borbenošću i igrom... iako je Mihaeli i Mariji ovo bilo prvo natjecanje i pojavljivanje bilo gdje izvan Vukomerca (a pokazale su da mogu puno), iako je Mia prisilno morala biti igračica jer smo među 5 pridošlih imali dvije golmanice... iako je Paulina čak dvije godine mlađa od svih... ipak su se borile u malom finalu sve do četvtrfinala koje su izgubile nakon penala (i igranja čak 2 minute s igračicom manje...) od kasnijih pobjednica tog malog finala - ekipe Sesveta...

Sve u svemu - ponosni smo na sve naše polaznike i ono što su pokazali u dva vikenda u Karlovcu.

14. Prvenstvo Hrvatske ćemo pamtiti po tome što smo prvi puta i službeno stali na postolje kao jedna od najboljih škola u Hrvatskoj, a sigurno je da smo bili najbrojniji s čak 7 ekipa - 5 muških i 2 ženske.

Ipak, previše suza koje su nam djeca prolila na turniru osjećajući nepravdu, previše nervoze koju su nam prouzrokovali sami organizatori svojim ponašanjem i odnosom prema trenerima i rukovodećim ljudima naše škole su uvelike dovela u pitanje odluku da li da se i dalje pojavljujemo na ovom prvenstvu na koje iz gore navedenog razloga ne dolazi puno dobrih ekipa s kojima se susrećemo na turnirima ili s kojima usko surađujemo.

Draže nam je ono veselje koje smo imali prošle godine kad smo se vraćali npr. iz Čavla ili Senja (iako tamo nismo ništa osvojili), ili ove godine iz Crikvenice ili Šibenika ... nego ove suze i okus gorčine koji smo imali ove godine u Karlovcu... zato će IO RŠ Vučići dobro razmotriti sve aspekte svog eventualnog sudjelovanja na slijedećem, 15. prvenstvu 2015. godine...