Sjećate li se prvog hrvatskog olimpijskog zlata iz Atlante? Svi ju pamtimo po "gusjenici"... e, i mi imamo svoju gusjenicu iz Rugvice!

Još jednom su nas djeca podsjetila zašto se bavimo ovim poslom, zašto vrijedi uložiti trud i energiju i trenerima i roditeljima da usmjerimo mališane prema sportu, da im usadimo ljubav prema rukometu i naučimo da im se sve ono što ulože u sebe jednom može vratiti, da treba biti uporan i vjerovati sebi, svojim prijateljima (suigračima) i starijima koji ih usmjeravaju u datom trenutku (trenerima, roditeljima...).

Ova subota u Rugvici je najbolji primjer za to.

...iako su u grupi poraženi od Osijeka, Senja i Dugog Sela - nisu se predavali, te iz utakmice u utakmicu su bili sve bolji. Mateo je ove subote bio pravi vođa - svih 8 utakmica je preuzimao odgovornost, prolazio, proigravao, šutirao i zabijao, Pavo i Tin su nakon jutarnje uspavanke pokazali zašto su na nekim ranijim turnirima proglašavani najboljima, Fabek i Antiša su na crti stvarali pomutnju protivnicima, mali Mislav je pokazao da ima veliko srce, hrabrost i talenat, dok su Antonio i Bartol kvalitetno koristili svoju minutažu... a golmani... oni su posebna priča. Kad smo mislili u četvrtfinalu da smo već izgubili... pojavio se Karlo koji je vižljast kao mačka stvarao čuda na golu i natjerao dečke na preokret... a onda je u polufinalu i finalu briljirao Mislav i zaključao svoja vrata (u finalu protiv Ivanića prvi gol je primio tek u 7. minuti !).

...pet pobjeda i tri poraza su rezime turnira... osvojili smo malo finale i otišli kući s turnira s pobjedom, nagradama i gusjenicom s početka priče... i odlučili da dečke nagradimo još jednim turnirom za kraj sezone - iduće nedjelje smo u Pisarovini...