...turnir kojem se svake godine jako veselimo... turnir na kojem smo stalni sudionici... turnir koji volimo i s kojega uvijek nosimo puno emocija i doživljaja o kojima se priča... MALI USKOK ... Senj
...prošle godine smo pričali o fenomenalnim rezultatskim uspjesima na ovom turniru...
...ove je od samog jutra sve krenulo naopačke - vani je bilo neuobičajeno hladno za ovo doba godine, a autobus bez grijanja... ljutili su se treneri i roditelji i na vozača i prijevoznika, pokušavali popraviti kvar na usputnim benzinskim pumpama... ali nije išlo... čak smo morali na kraju juriti do Senja da bi stigli na vrijeme...
...direktno iz autobusa smo uletjeli u dvoranu, pa smo onako nezagrijani i u samom startu rezultatski usmjerili turnir onako kako smo se i dovezli...
...ali bilo bi nepravedno reći da smo bili loši... uostalom do četvrfinala su dječaci 2002. pobijedili domaćina Senj koji je treći s prvenstva Hrvatske... nažalost zbog slabijih rezultata u prvim utakmicama naletjeli smo na Rudar Rude i PŠR u četvrtfinalima i tu je za nas bio natjecateljski kraj na ovom turniru...
...i bilo bi nepravedno ne istaknuti izvrsnu igru Patrika na turniru starijih i debi i prve golove Dominika za Vučiće... ili Fabijanove bravure na golu mlađih uz izvanredne Zvonimira i Mislava u ravnopravnoj igri sa godinu dana starijima...
...ali pamtit ćemo ovaj turnir po druženju, zabavi, pizzama i posjetu tvrđavi Nehaj... osmijeh nam je opet bio na licima u povratku u Zagreb... Senj se uvijek pamti...
...i za kraj nešto što smo našli na zidovima tvrđave - grb obitelji Vučić... nismo ni znali da pripadamo nekom plemenu...
...makar bi ovdje rado dodali da ih ima i u Zagrebu...
